• engleski
  • hrvatski

Korisni otpad

 

 

Pod korisnim otpadom podrazumijevamo svaki otpad koji se recikliranjem može ponovno iskoristiti, odnosno onaj otpad koji i dalje ima vrijedna i iskoristiva svojstva nakon postupka recikliranja, odnosno koji nakon tog postupka postaje sirovina. To su papir, karton, različite vrste plastike, metali, staklo, tekstil.

Papir i karton odvajaju se i prikupljaju u plave spremnike. Recikliranjem, prikupljani papir i karton služe kao sirovina za izradu ambalaže, recikliranog papira i druge papirnate ambalaže i predmeta.

Odvajanjem starog papira i kartona smanjuje se nepotrebna siječa šuma te se čuvaju novac, energija i vrijeme. Uzgoj brzorastučih vrsta stabala namijenjenih proizvodnji papira u nekim je državama postalo unosan posao koji štiti autohtone šume i prirodu.
                   

Što odvajano u plavi spremnnik

  • novine, časopisi, katalozi
  • pisma, kuverte, papir za printanje, bilježnice, knjige bez uveza, čestitke
  • vrećice od papira
  • manje kartonske kutije
  • ambalaža od papira i kartona: kutije i ambalažu prehrambenih, kozmetičkih proizvoda, odjeće i cipela

            
Što ne odvajamo u plavi spremnik

  • onečišćeni i masni papir,
  • iskorištene papirnate i vlažne maramice
  • samoljepljive folije i naljepnice
  • fotografije, foto papir
  • ostaci od tapeta
  • papir s folijom ili plastikom

Staklo se dobiva iz mineralnih sirovina, silicijevog dioksida u vidu kvarcnog pijeska, natrijevog i kalcijevog karbonata. To su prirodne mineralne sirovine čija su nalazišta ograničena i skupa za istraživanje i eksploataciju. Staklo je materijal koji se može neograničeno i relativno jednostavo reciklirati pretaljivanjem.

Staklo se odvaja u zelene spremnike, a ponegdje postoji i praksa odvajanja ambalažnog stakla od ravnog stakla i drugih vrsta stakla, zbog njihovog različitog kemijskog sastava.
                   

U zelene spremnike za staklo odlaže se sav stakleni ambalažni otpad (sve vrste staklenki, boce za bezalkoholna i alkoholna pića, sokove, vodu, vino)

U kontejnere za staklo ne odlažu se keramika, porculan, žarulje i flourescentne cijevi kao niti ravno staklo, automobilnska stakla kao niti laboratorijsko staklo zbog različitog kemijskog sastava od ambalažnog stakla.
                   

Plastični i metalni otpad odvajamo u žute spremnike. Plastika je velik problem u okolišu jer je umjetni materijal koji je proizveo čovjek. Različite vrste plastike proizvode se od naftnih derivata. Volumen plastičnog otpada koji nastaje u kućanstvima je velik i skoro više oko 30% otpada iu kućanstvima odnosi se na plastični otpad. Recikliranjem plastike štede resursi i energija, sanjuje ovisnost o neobnovljivom izvoru energije nafti  te se manje onečišćuje zrak.

Zanimljivost

  • Za 1 kg PET-a (materijal iz kojeg su izrađene boce za napitke) treba utrošiti 1,9 kg nafte!
  • Plastična ambalaža se odvojeno skuplja u žutim spremnicima postavljenim na javnim površinama te u reciklažnim dvorištima. Prikupljaju se različiti tipovi plastike sa raznim oznakamanpr. PET, PE-HD, PE-LD, PP, PS, EPS, PVC.

                   

U žute spremnike treba odložiti sve vrste plastike:

  • Plastična ambalaža od sladoleda, jogurta, mlijeka, sira i drugih mliječnih proizvoda (namazi, pudinzi, slatkiši...)
  • Polietilenske vrećice, vrečice od slatkiša i povrća, grickalica, različite zaštitne folije, mjehurastu zaštitnu ambalažu.
  • Boce od jestivog ulja, octa, sirupa, slatkih napitaka, destilirane vode, sredstava za čišćenje i pranje, kozmetike
  • Pjenastu ambalažu od (tzv. stiropor) od koje su izrađeni podlošci za prehrambene proizvode, zaštitnu ambalažu za razne prehrambene proizvode od stiropora
  • Ostale proizvode od plastike: boce za osvježavajuće napitke, čepove, plastične tanjure, pribor za jelo, Tetra Pak ambalažu
  • Ovisno o tehničkim mogućnostima, plastika i sitni metal  sakupljaju se zajedno u žute kontejnere. 


U žute spremnike ne smije se odlagati

  • plastičnu ambalažu i limenke s ostacima od boja, lakova i motornih ulja,
  • plastičnu ambalažu i limenke s ostacima od kemikalija,
  • boce i limenke od zapaljivih i eksplozivnih tekućina,
  • boce i limenke pod tlakom (npr. propan/butan boce)

Ovakav tip ambalaže kao i lijekove treba tretirati kao opasni otpad.

Otpadni tekstil odlaže se u posebne spremnike ali može se vratiti i u dućane pojedinih trgovačkih lance ili ga možete donirati udrugama i zadrugama koje se bave oporabom tekstila, primjerice Humananova.

Modna industrija neprestano nameće nove trendove te se zbog toga odjevni predmeti često odbaciju i prije nego što je tekstil doista istrošen i neupotrebljiv kao odjevni predmet. U svijetu je tekstilna industrija razvijenu zemljama koje koriste jeftinu radnu snagu, kvaliteta materijala je loša, koriste se umjetni materijali a boje koje se koriste za bojanje tkanina pune su teških metala i spojeva koji zagađuju okoliš. Često uzrokuju i dermatološke probleme kod osjetljivih osoba. Zbog modnih trendova prosjećna kućanstva koriste odjevni predmet u prosjeku tri godine nakon ćega se odjeća odbacuje i tako se stvaraju ogromne količine otpada.

Odjevni predmeti od prirodnih materijala su skuplji i kvalitetniji ali takvi se predmeti proizvode sve rjeđe a jeftiniji su proizvedeni od umjetnih materijala kao što su poliesteri, najlon, rajon...Konzumeriznu pridonose i marketinški trikovi, neprestane promjene trendova i nametanje modnog ukusa, diktatura časopisa i televzijskih emisija. Umjetni materijali izrađeni su od naftnih derivata i potrebno im je vrlo dugo vrijeme da se razgrade. Uz to povećavaju potrošnju neobnovljivih izvora energije i ovisnost o nafti.
Odjevnim predmetima mogu biti potrebne stotine godina da se razgrade.

Procijenjeno je da godišnje po stanovniku nastaje između 8 i 10 kg otpadnog tekstila. Otpadni tekstil može biti ponovno uporabljen, materijalno iskoristiv ili termički iskoristiv. Skoro 70 % tekstilnog otpada završi u komunalnom mješovitom otpadu koji se odlaže na deponijama otpada, a svega oko 30 % je obuhvaćeno prikupljanjem odjeće.

Skupljanje, sortiranje i oporaba tekstila ima brojne korisne posljedice:

  • smanjenje proizvodnje tkanina, manja potrošnja resursa – od vode do električne energije
  • smanjenje onečišćenja vezano uz prijevoz i transport tkanina (obično iz manje razvijenih zemalja sa jeftinom radnom snagom)
  • smanjenje iskorištavanja ljudi i djece u svrhu proizvodnje tekstila i odjeće koja se skupo prodaje u bogatijim zemljama
  • smanjuje se količina otpada u okolišu i na deponijama te se tako ostvaruju uštede
  • promjenom potrošačkih navika ostvarujemo uštede u kućnom budžetu jer taj novacmožemo pametnije investirati
  • recikliranjem i oporabom tekstila razvijamo i kreativnost, pogotovo kod djece i mladih osmišljavanjem pranamjene starih traperica, majica...

Organski otpad ili »biootpad« je biološki razgradiv otpad koji potjeće iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i slični otpad iz proizvodnje prehrambenih proizvoda. U prirodi problem organskog otpada rješava se procesom kompostiranja, što je najprirodniji proces iskorištavanja otpadnog biljnog materijala, koji postaje hrana za nove biljke.

Najveća količina nastala u kućanstvu u Hrvatskoj otpada je biootpad. Biootpad su ostaci voća i povrća, kave i čajeva te svih drugih organskih namirnica, kao što su ljuske jaja, koji nastaju u kućanstvu prilikom pripreme hrane. U ukupnom udjelu komunalnog mješovitog otpada, udio biootpada u pojedinim općinama i gradovima iznosi i preko 40%.

U prirodi nema otpada. Priroda sve kompostira i reciklira.
Biootpad stvara i probleme na odlagalištima otpada zbog toga što stvara procjedne vode i opasan plin metan koji može dovesti do požara.

Kako smanjiti količinu biootpada u kućanstvu?

  • Prilikom nabave hrane vodite računa o trajnosti namirnica, planirajte obroke i nabavku namirnica.
  • Bacanje hrane je doslovce bacanje novaca. U Hrvatskoj se još uvijek baca previše hrane.
  • Uzgajajte vlastito voće i povrće.
  • Kupujte kod lokalnih domaćih proizvođača.Na taj način podupirete domaću proizvodnju.